Smokva Brown Turkey

Brown Turkey je sorta smokve visoke snage rasta, no može se relativno lako obrezivati na kraći oblik. Ukusni i slatki plodovi su srednje veličine, s smeđom do purpurnom korom i bogato toniranim ružičastim mesom. Stabla su prilagodljiva hladnijim regijama, pa čak i u područjima s relativno kratkom vegetacijskom sezonom biljke bi trebale moći donijeti neki plod.

Stablo: Stablo visoke snage rasta
Dozrijevanje: Kolovoz/rujan u hladnijim područjima
Plod: Srednja smokva, čvrsta, crna i purpurna kora
Okus: Dobar okus, sladak

8,10 

Nema na zalihi

PREPORUKE ZA SADNJU I UZGOJ

TLO:
Smokva voli duboka i plodna tla koja dobro gospodare vodom i hranjivima. Ne podnosi teška glinena tla

KLIMA:
Smokva je biljka toplih podneblja, dobro podnosi niske temperature u dobi mirovanja stoga ju možemo saditi i u kontinentalnim područjima. Na niske temperature osjetljiva su mlada stabla i jednogodišnji izboji. Iste bi tzrebalo dodatno zaštititi. U kontinentalnim područjima poželjno ju je saditi na područjima zaštićenim od vjetra i niskih temperatura.

VRIJEME SADNJE:
U mediteranskim područjima poželjno ju je posaditi u jesen, a u proljeće u kontinentalnom području.

NAČIN UZGOJA:
Na okućnicama najćešće sadimo pojedinačne biljke, a u nasadima su razmaci 6 do 8 metara, ovisno o bujnosti sorte. Razlikujemo  jednorotke koje obično zriju od kolovoza  do studenog,  i dvorotke čija prva zrioba traje od konca lipnja i kroz prvu dekadu srpnja, a drugi rod počinje koncem  kolovoza i traje sve do listopada.

SAVJETI ZA SADNJU:
Smokva voli rahlo tlo, stoga joj treba iskopati veću jamu kako bi se kvalitetno ukorijenila. Provodnicu  prikraćujemo tek druge godine u proljeće.

REZIDBA:
Smokva je dosta osjetljiva na rezidbu jer teško zacijeljuje rane, posebno na jačim granama. Najčešći  uzgojni oblik je  vaza, s tri skeletne grane. Njih oblikujemo na visini 80 – 100 cm od tla.

GNOJIDBA:
Posebno je važna  kod razvoja mladih biljaka. Količina N-P-K gnojiva ovisi prije svega o tlu na kojem je posađena i nedostatku pojedninog hraniva. U pravilu, u jesen dodajemo gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, a u proljeće s većim udjelom dušika.