Sorta smokve “Petrovača bijela” rađa obilno i redovito.
Dvorotka je, prvi plod je krupan, kožica se lako guli, meso je bijele boje i vrlo sočno, najčešće se koristi za potrošnju u svježem stanju. Drugi rod daje plod srednje veličine, kožica se lako guli, meso je bijelo i jako slatko, koristi za potrošnju u svježem stanju.
Smokva „Petrovača bijela“ prvi puta dozrijeva krajem lipnja, a drugi puta tijekom kolovoza i početkom rujna.
Smokva “Petrovača bijela” (Ficus carica) je popularna sorta smokve koja se ističe svojim slatkim i sočnim plodovima svijetle zelene do žućkaste boje.
Ova sorta je vrlo cijenjena zbog svoje kvalitete i okusa te je idealna za svježu konzumaciju, sušenje i preradu.
Visina: 3 – 5 metara (može biti i manja uz redovitu rezidbu)
Širina: 3 – 5 metara
Plodovi: Veliki, okrugli do kruškoliki, svijetlozelene do žućkaste boje, izuzetno slatki i sočni
Listovi: Veliki, dlanasti, tamnozeleni
Vrijeme zrenja: Krajem srpnja do kolovoza (ovisno o klimatskim uvjetima)
Otpornost: Dobro podnosi toplinu, ali je osjetljiva na niske temperature; najbolje uspijeva u mediteranskoj klimi
Uvjeti uzgoja:
Svjetlost: Puno sunce; zahtijeva minimalno 6 sati direktne sunčeve svjetlosti dnevno
Tlo: Dobro drenirano, plodno tlo; preferira blago kisela do neutralna tla
Zalijevanje: Redovito zalijevanje, osobito u sušnim razdobljima; dobro podnosi sušu, ali za optimalan prinos treba dovoljnu količinu vode
Gnojidba: Gnojiti u proljeće i ljeto organskim ili mineralnim gnojivima bogatim fosforom i kalijem
Njega:
Rezidba: Rezidba se preporučuje u kasnu zimu ili rano proljeće kako bi se oblikovala krošnja i potaknula proizvodnja plodova
Zaštita: Pregledavati na moguće štetnike i bolesti poput smokvine muhe, pepelnice i antraknoze; koristiti odgovarajuće insekticide i fungicide po potrebi
Održavanje: Uklanjati suhe i oštećene grane, te osigurati dobru cirkulaciju zraka unutar krošnje kako bi se smanjio rizik od bolesti
Primjena: Smokva “Petrovača bijela” je idealna za sadnju u vrtovima i voćnjacima gdje se može koristiti za proizvodnju plodova za svježu konzumaciju, sušenje ili preradu u džemove i slastice. Osim što pruža ukusan plod, smokva također dodaje estetsku vrijednost vrtu svojim velikim, dekorativnim listovima. Također je prikladna za uzgoj u većim posudama na terasama i balkonima, uz odgovarajuću njegu i zalijevanje
PREPORUKE ZA SADNJU I UZGOJ
TLO: Smokva voli duboka i plodna tla koja dobro gospodare vodom i hranjivima. Ne podnosi teška glinena tla
KLIMA: Smokva je biljka toplih podneblja, dobro podnosi niske temperature u dobi mirovanja stoga ju možemo saditi i u kontinentalnim područjima. Na niske temperature osjetljiva su mlada stabla i jednogodišnji izboji. Iste bi tzrebalo dodatno zaštititi. U kontinentalnim područjima poželjno ju je saditi na područjima zaštićenim od vjetra i niskih temperatura.
VRIJEME SADNJE: U mediteranskim područjima poželjno ju je posaditi u jesen, a u proljeće u kontinentalnom području.
NAČIN UZGOJA: Na okućnicama najćešće sadimo pojedinačne biljke, a u nasadima su razmaci 6 do 8 metara, ovisno o bujnosti sorte. Razlikujemo jednorotke koje obično zriju od kolovoza do studenog, i dvorotke čija prva zrioba traje od konca lipnja i kroz prvu dekadu srpnja, a drugi rod počinje koncem kolovoza i traje sve do listopada.
SAVJETI ZA SADNJU: Smokva voli rahlo tlo, stoga joj treba iskopati veću jamu kako bi se kvalitetno ukorijenila. Provodnicu prikraćujemo tek druge godine u proljeće.
REZIDBA: Smokva je dosta osjetljiva na rezidbu jer teško zacijeljuje rane, posebno na jačim granama. Najčešći uzgojni oblik je vaza, s tri skeletne grane. Njih oblikujemo na visini 80 – 100 cm od tla.
GNOJIDBA: Posebno je važna kod razvoja mladih biljaka. Količina N-P-K gnojiva ovisi prije svega o tlu na kojem je posađena i nedostatku pojedninog hraniva. U pravilu, u jesen dodajemo gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, a u proljeće s većim udjelom dušika.
