Lijeska Rimski

Rimski je talijanska sorta vrlo drevnog podrijetla koja čini jednu od najzasađenijih sorti.

Stablo: Stablo ima umjerenu do slabu snagu rasta, polu-uspravan oblik rasta i ima mnogo izdanaka. Tonda Romana ima umjereni do visoki proizvodni potencijal.

Cvatnja: Cvatnja u srednjoj sezoni.

Dozrijevanje: Srednje

Plod: Oraščić Rimskog je srednje do malih dimenzija, okruglog oblika, s laganom smeđom ljuskom.

Okus: Jezgre su pune i obično bez vlakana.

5,30 

OPĆENITO LIJESKA:

TLO:
Lijeska uspijeva na različitim tlima, no za najbolje joj odgovaraju laka, vlažna i propusna tla neutralne do slabo lužnate reakcije.

KLIMA:
Lijeska je biljka koja voli svjelost i toplinu. Odgovaraju joj nagnuti položaji  gdje ne pušu jaki i hladni vjetrovi.

VRIJEME SADNJE:
Lijesku je najbolje saditi u vrijeme mirovanja vegetacije u jesen

ili u rano proljeće. Preporučuje se jesenska sadnja.

NAČIN UZGOJA:
Većina sorti lijeske je samoneoplodna, pa je potrebno posaditi drugu sortu zbog oprašivanja. Lijeska se uzgaja kao grm, a sadi se na razmaku od 4-5 m.

SAVJETI ZA SADNJU:
Prije sadnje se odstrane svi oštećeni dijelovi korijena, a sitno korijenje ne

prikraćujemo. Sadnica se sadi u svježe iskopanu jamu, u dobro pripremljeno  tlo (do dubine 0,7m) tako da cijepljeno mjesto bude 10-ak cm iznad površine tla.  Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje, koji je potrebno dobro ugaziti, te 20 kg stajskog gnoja i 0,5 kg NPK 7:20:30, u sloju iznad korijenja. Sva dodana gnojiva prekriju sa zemljom, te se voćka zalije s najmanje 30 litara vode.

REZIDBA:
Nakon sadnje, prije početka vegetacije, sadnice se skrate tako da pri tlu ostanu tri do četiri pupa. U prvoj godini se više ne reže, već se samo plijevi korov. U drugoj godini se odabiru četiri najbujnije mladice od kojih se oblikuje grm, a ostale se odrežu do kraja.  Rezidbom u trećoj godini je i dalje potrebno regulirati generativni i vegetativni rast, ali i osigurati krošnji što više svjetla i prozračnosti.

GNOJIDBA:
Voćke je potrebno gnojiti stajskim i mineralnim gnojivima.