Rogač je jako zahvalan za uzgoj. Može se saditi pojedinačno ili u gustom sklopu. Biljka nije zahtjevna, čak se može uzgajati na mjestima koja većini biljaka ne odgovaraju. Za uzgoj rogača potrebno je uložiti minimalno truda, energije i sredstava. Rogač uspijeva na kamenjaru, u zajednicama makije ili šume, te na nagnutim terenima koji ne prelaze 5% nagiba. Južne i jugoistočne ekspozicije mu najviše odgovaraju.
Voda
Tolerantan je prema drugim biljkama kao što je vinova loza, breskva, maslina, bajam. Korijen rogača je jako dubok stoga može preživjeti dugotrajne sušne periode. Količina vode koja je potrebna rogaču na godišnjem nivou iznosi od 250 do 550 litara. Biljka ne podnosi višak vode u tlu.
Tlo i temperatura
Prilagodljiv je raznim vrstama tla. Ne odgovaraju mu teška glinasta tla, ali zato uspijeva na kamenitim i duboko pjeskovitim. No, plića i kamenitija tla znače slabije razvijeniju krošnju i slabiji urod. Tlo mora biti dobro drenirano i vodopropusno, dovoljno bogato humusom i kiselosti u rasponu od 6,2 do 9.
Srednje je otporan na zaslanjenost tla.
Voli vruća ljeta, suše, topla proljeća i blage zime. Ipak, jako je osjetljiv na mraz, posebno u fazi cvjetanja. Već na temperaturi od -4°C strada, dok stabla mogu trpjeti temperaturu do -7°C i ljeti do +40°C.
Pri intenzivnom uzgoju stabla se sade u razmaku 8×6 ili 9×7 metara, a ako su plića skeletna tla do 10×10 ili 10×12 metara ako su plodnija tla.
Stablo može doseći visinu od 10 metara, pa se preporučuje sadnja mladica na 10 metara razdaljine, dok je međuredni razmak oko 7 metara.
U Hrvatskoj se uzgaja na Visu, Hvaru, Korčuli i Šolti, te oko Dubrovnika. Zanimljivo je da jedno mjesto na otoku Šolta nosi ime Rogač.
Orezivanje i gnojidba
U prvim godinama života, kada se formira uzgojni oblik rogača, isti se orezuje u oblik vaze.
Gnojidba se vrši na jesen tako što se gnojivo razbaca oko stabla. Ako želite plodonosna stabla potrebno je često gnojenje.
Bolesti i štetnici
Rogač je jedna od najzahvalnijih biljaka za uzgoj. Otporan je na razne bolesti i štetočine. No, pojedine vrste plijesni i gljivica mogu napasti jedinku i izazvati deformaciju mahune.
Štetočine koje najčešće napadaju rogač su: rogačev moljac, rogačeva muha, lisne uši i mnogobrojni glodavci.
Preventivna zaštita nije potrebna zbog otpornosti biljke. Zaštita se vrši tek ona kada dođe do bolesti ili napada štetočina.
